Dnevnik jedne kozmetičarke

nedjelja, 01.05.2005.

Praznik rada i nerada

Prolazi i prvi cjelovito provedeni dan bez muža. Pročitala sam što sam napisala jučer i nasmješila se. Što drugo mogu-ja sam prenemirna, prevrckava i slično. Pročitala sam Bukowskog do kraja, naravno, pospremila stan, oprala veš i sada sam tužna i hladna srca. Mogu lagati drugima ali sebi ne. Potajice, mislim o moru, prekrasnim zibanjima jedrilice, dizanju jedara, sutonima, buđenjima u mirnim uvalama i tihoj intimi u tjesnoj kabini. U meni se kuha onaj zločesti gen ljubomore što ja nisam tamo gdje je sada on. Potpuna numinoza. Htjela sam zapisati i neke misli i osjećaje, no bilo bi to pretenciozno večeras. Ne ide me. Tuga je zapravo, jasan osjećaj. Nije negativan, ponavljam, samo je toliko čist da preplavi srce i dušu uzduž i poprijeko. Ne očajavam, o-ne! Samo bih voljela uživati koliko god i kada god je to moguće. Ne banalizirati svoje vrijeme. To nikako.
Pravim sad u glavi plan za cijeli tjedan. Moguće da sam se malo preopteretila-frizer, kupovina, šivanje zavjesa, navlaka za stolice, a ne smijem ni pokaz zaboraviti sutra kupiti. Sad razmišljam o svemu što još planiram... večeras ću se nagraditi jednom voćnom kupkom, masirat ću svoja prekrasna bedra uljem od naranče, stavit ću masku na lice i čitati Miljkovića. Evo, jedna mi pjesma ne izlazi iz glave. Prepisat ću je. Idem, idem se iscjeljivati. Živjele kupke!

LjUBAV POEZIJE

Ja volim sreću koja nije srećna
Pesmu koja miri zavađene reči
Slobodu koja ima svoje robove
I usnu koja se kupuje za poljubac

Ja volim reč o koju se otimaju dve slike
I sliku nacrtanu na očnom kapku iznutra
Cvetove koji se prepiru sa vremenom
U ime budućih plodova i prolećne časti

Ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće
Kreće se po zakonima mirovanja i smrti
Volim sve istine koje nisu obavezne
Jer prava istina je nevidljiva kao miris

Ja volim jučerašnje nežnosti
Da kažem svome telu «dosta» i da sanjam bilje
Prste oči sluh drugačije raspoređene
U šumi negoli u telu
- 21:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 30.04.2005.

Samoća

Kada sam danas ušla u stan, skinuh se do daske. Odmah sam zapalila cigaretu i legla na krevet.
Kraljica sam! Sve je moje sljedećih sedam dana: kupaona, krevet-velik, svi jastuci, daljinski, radio, komp, auto i balkon pun cvijeća i čempresa. Evo, a mogu i mirna hodati gola stanom a da nikoga osim sebe ne uzbudim : )
Ostavila sam danas dragog na autobusnom-otišao-na more. Jedriti. Ja ostah sa svime gore navedenim. Ehh, da ne zaboravim i posao. Naravno, radim punom parom-proljeće je. Baš je naporno na poslu zadnjih dana-al ne toliko raditi, koliko međuljudski odnosi: ekipiralo se osoblje u dva tabora, a ja , naravno, ne pripadam nijednom. Zamaraju me ženske spačke.
Jako se veselim vremenu koje predstoji. Bit ću duboko u proživljavanju samoće. Živjela. Naravno, jako će mi faliti moje muško, jako... ali malo razdvojenosti je potrebno ljudima.
Dok sam vozila kući, s kolodvora, gledala sam druge muškarce-što je za mene čudno. Nikad napadno ne gledam suprotan spol. Gledali su i oni mene... smješkali smo se... brže vrijeme prođe na semaforu, zar ne? Išla sam u Konzum, gledali smo se. Godilo mi je to. O-da! A i osjećam se nekako kao Belluci... prava žena! Valjda se to onda i primjeti : )
Kupila sam vino, sir, krastavce, jabuke i sladoleda dvije litre. Posudila sam Dubinu duše-plakat ću, glavna uloga me na mene podsjeća. Slušat ću jazz, piti (što je neobično-ne volim baš cugat, al došla mi želja), neću ništa pospremati dva dana, neću prati suđe, neću spremati krevet, samo ću cugat i jest i čitati! Pravo boemski. Bit ću vesela, melankolična, lucidna, suicidna... bit ću sve što želim. Sve! Razmazit ću se, znam. Idem, ohladilo se vino... : )
- 21:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 06.04.2005.

šutnja je zlato?

Jedva je dočekala da legne, rekla je. Svukla se, legla potrbuške. Započela sam masažu i kroz par minuta začula tiho šmrcanje, jecanje... unutarnji glas mi je govorio da se ne obazirem, kao, sve je to proces čišćenja, no altruista u meni već je pružao ruke... «Jeste li dobro»; pitao je taj suosjećajan dio mene. Svaki puta znam, otvaram kutijicu duše žene i ne samo da će svirati dok je ne zatvorim, iz nje će se proširiti miris koji će mi oduzeti svaki dio zdrava razuma i stvoriti od mene zombija! Miris od kojeg boli bol!
Žena je zaista lijepa. Vitka, lijepo lice, uspješna u svome poslu. Ima muža, želi dijete. Al ne još.
Prevarena je. Ono, muž štrumfao drugu. Prosječnu ženu, kaže... sve bi bilo u redu da mi nije postavila pitanje da što bih ja napravila na njenom mjestu. Presjeklo me. Udahnula sam i odlučila biti iskrena.
Prevara je grozna stvar, počela sam priču.
Da ne govorim kako sam izgubila nit u masiranju al milovala sam joj niti duše. Oprezno, al ne diplomatski : ((
Odavno sam shvatila da muškarci jednostavno imaju taj nagon u sebi da imaju svaku ženu koja im se svidi. Po drugoj strani, recimo, normalan par koji stupa u ozbiljnu vezu čini to iz čiste ljubavi. Svjesni. Zreli. Odriču se svih ostalih ljudi na svijetu da bi sadašnjost i budućnost proveli sa osobom koja je posebna, izdvojena od ostalih. Sve što trebaju od suprotnog spola, imaju u toj osobi. Ljubav je odluka. Koja god strana krene varati drugu, time vara samu sebe. Pitam vas, zašto vas je prevario? Dvije su mogućnosti... Prevario vas je jer u vama nije imao ono što želi. Zašto to nije imao? Jeste li ga osjećali, jeste li mu se prepustili da vas zadovoljava? Jeste li mislili samo na sebe? Tada se žena počela ljutiti i znala sam: to je to!
Drugi razlog je da je on jednostavno u svojim očima neki mačo, kojem je tamo neka koza zavrtila guzicom i sisom i jednostavno ga iskoristila. Tko zna, oboje su dobili kratkoročno zadovoljstvo... tko zna?! On je pomislio: wow, poštrumfao sam strašnu žensku, ona je pomislila: wow, ima para, kupuje mi fini veš i parfeme... oboje su se osjetili posebni. Posebni u čemu? To je pitanje. On je izgubio vaše povjerenje, ona je umislila da je nešto posebno... oboje su smiješni. Ta koza, koja će već sutra leći s nekim drugim koji će joj kupovati lijepe stvari... šiša se njoj, ona uživa! Treba žaliti one koji varaju, nesretne jer su krivo izabrali. Treba žaliti prevarene, jer su se prestali truditi u ljubavi. Prevara je test o kojem ja ne razmišljam. Ja dajem sve od sebe. Sve. Ako to nije dovoljno, onda nije moja krivica.
Taj je dijalog otišao predaleko. Preintimno, a nije trebalo. Pitala me je i za mišljenje i za savjet. Ja rekla. Naljutila sam je jer nisam stala na njenu stranu. Rekla mi je da ja živim u iluziji i da nisam realna.
Zašutila sam i odradila posao do kraja. Ona je šutila isto.
U tišini je platila, ostavila mi 20 kuna, odjednom se raspričala da sam joj spasila život (?!?) i dogovorila termin za sedam dana. Kao da ništa nije bilo.
Fakat sam ostala zbunjena, uplašena od te lude muzike i kada sam došla doma, zagrlila sam muža i rekla mu da ga zaista volim.
- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.04.2005.

NOVI DAN

Imam herpes, podočnjake i bolne grčeve u trbuhu. Nadvladala sam udarce podsvjesti, nesuglasice ida, ega i super ega. Prihvatila sam sve loše vijesti, kojih ovaj vikend nije bilo malo, provela nedjelju na zraku, posadila divlje jagode u teglu.

Teško sam podnjela vijest o Papi. U trenutku objave njegove smrti, upalili smo televiziju: ni ranije, ni kasnije! Upalili smo svijeću, izmolili za njegovu dušu, uvukli se u krevet i razgovarali do kasno u noć. Plakala sam.
Teško sam podnjela vijest o bakinom moždanom udaru. Jakom. Teško sam podnjela vijest o nećaku koji je također završio u bolnici. Mali bebač... star tri mjeseca... Ostale loše vijesti ne želim objavljivati, jer prihvaćene su. Svaki puta kada me udari nešto neočekivano, zastanem na tren. Preispitujem učinjeno. Ja iznimno rijetko imam neki problem: snažnije me pogađaju opće stvari od vlastitih. Teško mi je kad ljudi koje volim pate.
no danas je napokon bio dan bez loših vijesti, bez loših stvari koje odmičem od sebe. Uživala sam promatrati ljude. Nevidljiva. Realna. Čak sam, ne znam zašto, posudila Kunderinu «Nepodnošljivu lakoću postojanja» a ne volim ga. Lijepo on piše, al znam ja i za bolje.
A na poslu... osjeti se proljeće: nema predaha, sve više radim. Neka. Osjećam se zadovoljnija. Ispunjenija. A da dan ne svrši loše, naravno, pročitah omiljene stihoklepce na blogu, a sada slijedi Donne u krevetu. Muž čita neke stručne publikacije, dakle... iz raja ću u raj! Živjele mirne noći!

SAMOLJUBLJE

Onaj ko ne može a da ne voli,
A ipak se tome opire,
Nikad neće moju maštu podstaći,
Jer on voli protiv svoje volje;
Ni onaj ko je sav svoj,
I može po volji da bira, -
Kad sam ja uhvaćena, on zna da ode;
I, kad se njemu hoće, odbije;
Ni onaj ko voli samo lepe,
Jer takve svi traže;
Ni onaj ko za ružnim zna da haje,
Jer je njegov sud tad ništavan;
Ni onaj ko ima duha, jer će me
Načinit predmetom svog podsmeha il robom;
Ni budala, jer kad drugi ...,
On ne može ni ...........;
Ni onaj ko još svoju daraganu plaća,
Jer je zasužnjena tako:
ni onaj ko ne plaća, jer kaže
Sebi da nije vredna više.
Zar onda ne postoje takvi ljudi
Koje dragovoljno mogu dobrim da smatram?
Daću tad toj sklonosti oduška
U vlastitom samoljublju.
- 23:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2005.

slijedećih dana...

...dani su žalovanja, dani promišljanja.
- 22:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 02.04.2005.

malograđanski život

Ovo mi je jutro karmina. Gledam sunce kako vrišti od života, gledam majke kako u kolicima sunčaju bebe, kako susjedi veselo peru svoje nove automobile prije posla i pitam se tko je sretniji: oni ili ja? Pitam se jesu li oni uopće sretni?
Majko mila, nije mi dobro! Svako jutro ista priča: kao da me neka sila otkida od moga bitka, kao tele pred klanje. Sve me boli, glava mi je ogromna. Razbuđujem se satima: ne mogu misliti, pričati, pokrenuti se. I znam da ne vrijedi potrošiti zadnje rezerve nadljudske snage da bih ponovo počela disati: uzaludna su sva uvjeravanja stila L' HAY. Za koji sat, sve će biti kako se od mene i očekuje i bez dodatnog napora. Bit će: «Dobar dan! Izvolite... Raskomotite se...»
Mijesit ću živa mesa, iscijeliti ih jer mi je taj dar dan od Onog gore, saslušati njihove probleme i to će ih održati slijedećih sedam dana. Zahvalit ću im na povjerenju a gazda će im to dobro naplatiti. Bakšiš, dobrodošao! Nečastivi nemaju one dodatne tri minute masaže vlasišta. E... kad bi znali!
Umorim se ja dobro: ne od rada, već od hladnoće u ljudima. Nazebem od ledenih priča, površnih, preljubaznih a bijednih, nemaštovitih što misle da par stotina kuna kupuje sreću. Onih koji bi mogli fino živjeti al su prokleti jer ne znaju kako. Zaguši me miris truleži koji probija i preko najfinijih parfema. Za te kradljivce energije mojeg susjećanja nema. Znam ja da oni na Fašnik maske skidaju i navlače pravo lice.
Pokušat ću kao i uvijek pet minuta predahnuti između masaža, zapaliti cigaretu ili pojesti nešto. Neće mi gazda dati: samo će me pogledati, reći mi da sam biljeda i naložiti da se smjesta upristojim. Ovaj puta, vadim nož iz džepa, lovački, ubadam ga tridesetak puta u njegovu mješinu, gazim nogama dok lipti u svojoj plavoj krvi i ne stajem dok ne izdahne.
Naravno, sve što ću učiniti je pogledati ga, pokorno reći da to smjesta idem uraditi i dok budem tiha ko riba stavljala rumenilo, vrištat će ogledalo: PROSTITUTKO! IZDAJNIČKA DROLJO!
Za kukavičluk ću platiti kod Crne kraljice Noći. Bacat će me po svim uglovima sobe, napunit će mi misli destrukcijama. Niske, podle, udarat će me ispod pojasa, kučke! Sutra ću biti sva ispijena, modra i svi će opet misliti da sam nerealna, preosjetljiva i da mi je glava u oblacima, da umišljam. O itekako sam realna: još da sam profinjena, mogla bih ja na ulicu, sa ostalim kolegicama, raditi kao prava privatnica, a ne tuđi sluga
- 21:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 01.04.2005.

EM...PATI...JA

Da me samo jednom melankolije zaobiđu, dal bih bila ovakva kakva jesam?
Svi imamo nevjerojatnu naviku druge ljude optuživati za svoje probleme, neuspjehe. Ponekad i ja, priznanjem. Ma koliko god bolno bilo, treba sebi osvijestiti kako smo sami tvorci vlastitih sudbina. Mene ta izjava pogađa. Ne tješi me kako svi mi imamo briga, problema... o, ne! Uvijek ću si naivna, umorna od promišljanja postaviti isto pitanje: zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!
Ne znam od čega smo mi to ljudi satkani-vjerujem da je u sve nas posađeno isto sjeme, samo što je jedno tlo plodnije, drugo nešto manje... Ne vjerujem kako čovjek može biti ili loš ili dobar. Glupost. Da je tako, pola bi nas bilo nalik Hitleru, pola Majki Terezi. Sve se u nama ljudima mješa: okolnosti, društvo, stav o sebi, odgojno-tradicionalno i nova saznanja... sve se to izmjenjuje. Mene razdiru ta metafizička pitanja jer previše je podudarnosti da bih to shvatila kao slučajnosti. Ništa se slučajno ne odvija! Još me jedno pitanje često prati: zašto ja od svih mogućih zanimanja na svijetu radim upravo ovo?
Ok: imam direktan kontakt sa drugim čovjekom, blizak, intiman, diskretan. Zašto moram upijati sve, poput spužve? Nosim u sebi stotine sudbina. Mislim o njima. Želim pomoći. Želim utješiti. Želim voljeti ljude. Voljela bih da ljudi osjećaju jedni druge. Ne mislim pri tome da smijemo uzimati za pravo i postavljati ljudima neugodna pitanja. Mislim na čisto, iskreno razumjevanje. Nije, nije nama ljudima lako. Lomimo se potvrditi sami sebi, drugima, potvrditi se društvu, obiteljima. Zato trebamo jedni druge.
Bit ćemo razočarani mnogo puta, patit ćemo ali disati i živjeti punim plućima ako slušamo svoje srce. Odvažimo se. Slijedimo ga.
«Sigurne plovidbe nema, a držati se kopna odveć je banalno!»
- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 30.03.2005.

SOLARIJ NA MUKAMA

Pomalo me brinu naslovi u novinama kako će svaki drugi Hrvat oboljeti od raka kože. Opet mediji malo pretjeruju! Nisam baš pratila te naslove zadnjih dana, ali pričaju mušterije, koje se kvarcaju: sve su prestrašene tim podacima. Dakako, obzirom da imam tu mogućnost i skromno znanje o dermatologiji, razlažem za i protiv. Nesumljivo da solarij, ukoliko se pretjera, ima više popratnih pojava od lijepe preplanule puti. Tu zbilja vrijedi ona narodna: ne valja previše ni Boga molit'.
Ja sam, nažalost, previše tih popratnih pojava vidjela u svojoj karijeri i preporučam sunčanje al oprezno. Sjetim se jedne studentice, prošlo ljeto, koje je patnje prolazila. Htjela se malo posunčati prije mora, da razgiba melanin, otišla u solarij i osunčala se 5 minuta duže nego je smjela, po preporuci osoblja!!! Cijelo tijelo, ali cijelo- bilo joj je ružičasto. Ta patnja je trajala sedam-osam dana. Jedna neprirodna boja, koža je boljela na dodir, madeži su posivili i nabubrili! Prestrašno. Jadnica je, na kraju, morala otići na hitnu. Ne znam kako su joj pomogli. Nisam tu curku od tada vidjela. Taj samo jedan slučaj je dovoljan da svima preporučujem da paze gdje i kako se sunčaju.
Preosunčana koža je vrlo suha, stanjena (jer jako dehidrira) i naborana. Lijepe mlade ženice, iskvarcane, djeluju barem 5 godina starije. Žene se uzalud pate, tope uljima, raznim emulzijama al koži nikako dosta-stalno zateže i peruta. Da sada malo obranim solarij, shvaćam potrebu za njime. Sunce, makar i umjetno, podiže raspoloženje-a što je ugodnije nakon napornog radnog dana nego malo topline. Mmmmm!
Osunčana koža ljepše izgleda nego blijeda put: manje se vide kapilare, vene, celulit i dlake... evo razloga zbog kojih bi se i ja maltretirala u onim kabinama. Klaustrofobičnim : ) Svako zlo za neko dobro, i obrnuto.
Šalu na stranu: osobe koje jako teško tamne i uvijek pocrvene, trebale bi izbjegavati kvarcanje. Isto vrijedi i za osobe sa puno madeža i pjegica, znači da već imaju «poremećaj» u pigmentaciji. Sunčanje samo dodatno potiče pigmentiranje tih djelova i vremenom, fleke postaju sve veće i teško se i skupo rješavaju. Ljudi koji piju antibiotike, aspirine, isto oprez sa solarijem i sunčanjem. Ima tu još rizičnih skupina ali ove su najugroženije. Maloljetnicima dozvoljeno, ali uz prisustvo roditelja.
Tužno je u što se solarij pretvorio: tužno, jer u prapočecima solarija, on se koristio kod rješavanja teških kožnih oboljenja: psorijaze, upalnih procesa-akni i čireva i dr.
Danas je on laka i brza zarada, ali zaista laka. Malen broj vlasnika solarija ih redovito održava što je naročito opasno. Mi u toj struci, znamo što sve ljudi rade da bi uštedjeli koju kunu. I znamo međusobno tko kako radi. Ali tako je u svakoj branši.
Za kraj, n evidim razloga zašto se ne ponekada posunčati? Isprobati, nabaciti malo boje, makar pred more, ali ne forsirati tamni ten pod svaku cijenu: ne isplati se, ne zbog raka, već zbog izmučene kože. Koža je čudesna, prekrasna i naš najveći organ kojem treba najviše pažnje. Nježno sa njom, uvijek. Kao sa najdražim i najboljim ljubavnikom, još i pažljivije : )

- 21:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 29.03.2005.

PMS

Koji ludi dan. Zaista padam s nogu. Kada sam išla na posao, mislila sam, kako je bio Uskrs, neće živog čovjeka biti danas u salonu. I was wrong!
Glavna faca današnjeg dana je uvjerljivo ludi gazda. Nas 4, a on naručuje kao da nas je 8 zaposlenih. Majko mila, napravi nam totalnu gužvu dok kažeš keks. I onda počne hodati po salonu, izgubljen, hoda od jedne do druge radnice, ispituje koliko smo još zauzete, govori nam da požurimo: sve pred mušterijama! Fakat nimalo profesionalno. Ja to nikada ne bih napravila da sam šef. Ali, zanimljive su i mušterije: nijedna ne odustaje. Sve dođu u isto vrijeme i sve se ljute što ne mogu odmah biti primljene, kao da ne vide i same da još hrpa žena čeka svojih 5 minuta. Onda sve sjednu i čekaju, ako treba i sat vremena, jednostavno ne odustaju. Fasciniraju me žene, svakim danom sve više! Stvarno smo posebne, drugačije od muških. Taktičarke, lukavice i glumice! Poanta je doći, obaviti tu higijenu u miru, opustiti se, a ne živcirati, izlagati nepotrebnom stresu sebe i druge. Zato i postoji telefon i knjiga narudžbi.
Sutra radim ujutro. Za slobodno popodne imam velike planove. Želim u par sati okrenuti stan naglavačke: kako imam i napad feng-shuia, pobacat ću sve što nam stoji u kući bezveze. A kako sam u pms-u, okupat ću se u ružama, da se izbalansiram : ) Znam da sam nadrljala večeras a i sutra: vjerojatno sam mljac mužu jer su mi grudi dva puta uvećane. Neka! : )
Gle, raste mi prišt na bradi. Ajme, koliki je!!!! : ((( Idem ga izrovat. Pa spavat. A možda i ne. : )
- 21:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.03.2005.

BRAK... ILI MRAK?!?

Na ovaj me je sastavak potaknuo flavio . «Cumbajšpil» je sve lakše. To nije samo fraza. Obzirom da sam vjenčana u Crkvi, na brak gledam kao na ozdravljenje:
• on je proizašao iz mog osobnog odnosa s Bogom
• u zdravom braku nema prostora za ponos i predrasude
• kada druga strana zamoli za oprost, nema polemike, odmah opraštam!
Brak je snažna veza dvoje ljudi. To je ljubav koja ne smije biti ekskluzivna. Bračni se par mora otvoriti drugim ljudima. Ljubav nije ljubav ako se ne dijeli dalje. Brak je domišljato stanje. Ljudi krivo misle da je cilj braka sreća. Ma kakvi-cilj braka je jedinstvo. Ono proizlazi iz slobode. Ako ljudi žele biti u životvornom braku, neke stvari moraju poštivati: molitvu, rasuđivanje i zajednički dogovor. Naravno, razlike između ljudi se ne smiju nimalo zanemariti, omalovažiti. One nisu nevažne. Prevelike razlike se mogu pretvoriti u velike sukobe. Tu sad dolazi mudrost Sun Tzua do izražaja: upoznati svoga neprijatelja! : ))) Brak je silno uzbudljiv, bezprekidno se izmjenjuju romansa, razočarenje i istinska radost. Biti samac nasuprot parovima ima neke prednosti: samo sebi ugađaš, imaš daljinac samo za sebe, možeš u koje god vrijeme otići i ne moraš polagati nikome račune... ali, lijepo je biti i vjenčan, i u nekoj vezi i sam. To je zato jer prije svega, svatko je čovjek za sebe! : ) Sada ću navesti zlatna pravila urednog braka:

SMJERNICE K BRAČNOJ MORALNOSTI

1. IZRAZI OSJEĆAJE-ne potiskuj ih
2. PODJELI MISLI I OSJEĆAJE POŠTENO I NJEŽNO-bez ikakve manipulacije
3. PRIHVATI DRUGE-kakvi jesu
4. SUOČI SE S NESLAGANJIMA OTVORENO I NJEŽNO
5. OPROSTI I MOLI OPROŠTENJE
6. POHVALI I DADNI KOMPLIMENT
7. DARUJ SVOJ ŽIVOT KAO POKLON DRUGOME-ne očekuj ništa zauzvrat
8. DOZVOLI SLOBODU I OSJETLJIVOST DRUGOME
9. ČUVAJ IDEALE I POKUŠAJ OSTVARITI ATMOSFERU LJUBAVI, SLOBODE I ŽIVOTA
- 22:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2005  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • There are armies that must not be attacked, positions that must not be contested, commands of sovereign that must not be obeyed.
    The general who thoroughly understands the advantages that accompany variation of tactics, knows how to handle his troops.
    THE ART OF WAR
    Sun Tzu

Linkovi

Općenito

  • Ah... masaža! Veliki je to užitak. Nije lijepo samo biti dodirivan, već i dodirivati. Bitan je svaki pokret, svaki dah. To je velika sila koja se koncentrira i raspršuje. Često mi je žao što naši ljudi koji puno rade ili nemaju vremena masirati se ili im je to prevelik mjesečni izdatak. Kad bi samo znali koliko to snage da čovjeku. zapravo, ispravno bi bilo svakom čovjeku osigurati, ak treba preko socijalnog, masažu tijela tjedno! Kad je radim, imam osjećaj da iscjeljujem čovjeka. Ne samo to, budim u njima životnu energiju, oslobađam ih napetosti, izgrađujući zdravlje, umanjujući strahove i nesigurnosti. Masaža poveže fizičko i duhovno u čovjeku: bitno je da je to dvoje svjesno jedno drugoga. Kad jest tako, počinjemo se voljeti ali na način da cijenimo i upoznajemo svoje organe, osvjestimo disanje. Ne volim masirati nervozna ili neraspoložena. Volim kada mi je klijentica čista, smirena, kada prati moje pokrete i kada ne priča puno. Pričom se gubi sve ovo što sam navela ranije. Nastojim se držati one stare hrvatske: dobro se dobrim vraća! Ja isto masiram uvijek čista i uredna, oprane kose, čistih zubiju i nogu (masiram bosa). Ne respektiram ali toleriram one višeručne masaže, za mene je to prebrzo, prenapadno. Mislim da je manje-više.
    Razmišljam kako ja to jako volim: i masirat i depilirat i njegovati lica. Jako je naporno, jako teško, često i psihički. I svašta mi se nešto događa. I svašta nešto moram a ne želim to? Moram, pih!!! Ništa se ne mora osim mrijeti.